Estetika koja ne viče, već traje: Razgovarali smo s autoricom vizualnog identiteta našeg portala

U svijetu u kojem nas preplavljuju brze informacije i prolazni trendovi, prava je rijetkost susresti kreativni potpis koji se ne boji tišine i jednostavnosti. Naša sugovornica, Martina Herak, dizajnerica čije kreacije pričaju priče i prije nego što dotaknu pistu, svoj je prepoznatljivi estetski senzibilitet nedavno preselila s tkanine na digitalno platno.

Nakon povratka s prestižnog Paris Fashion Weeka, gdje je potvrdila da njezina autentičnost i suptilni bunt imaju svoje mjesto pod svjetlima “grada svjetla”, odlučila je “ogoliti” vizualni identitet portala Redakcija.hr do same srži. U ovom razgovoru otkrivamo kako nastaje balans između skulpturalne mode i minimalističkog logotipa, što je naučila u backstageu Pariz Fashion Weeka i zašto je u dizajnu – baš kao i u životu – najteže znati kada treba stati.

Dizajnirati odjeću i dizajnirati logotip zahtijeva posve različite procese, ali zajednički im je potpis autora. Što si iz svog modnog svijeta “posudila” i unijela u vizualni identitet portala Redakcija.hr?

Prije svega, kod svakog kreativnog procesa unosim svoj vlastiti estetiki senzibilitet i način rada – stvaranje u miru i trenutku. Kao i kod stvaranja odjeće tako i kod grafičkog dizajna za mene je važan balans i čistoća, koncept, znati kada treba stati sa detaljima. To je zapravo možda najteži dio zadatka, znati kada treba stati i kada je finalni proizvod spreman za vlastiti potpis.

Logotip je prvi susret čitatelja s informacijom. Koju si glavnu poruku htjela poslati dizajnom logotipa za Redakciju – radi li se o oštrini vijesti, širini kulture ili možda o stabilnosti koju tražimo u moru današnjih teorija i dezinformacija?

Kod stvaranja logotipa krenula sam od toga kakav bi ja logotip voljela vidjeti na nekom portalu. I ovdje mogu možda povući paralelu sa stvaranjem odjeće – svaki komad kojeg sašijem voljela bih i sama imati u ormaru. Vizualno, cilj mi je bio stvoriti logo koji ne “bode u oči”, natpis koji je prije svega elegantan, jednostavan, pročišćen a opet jedinstven. Baš kao i sam portal. U suštini, logotip je prvo što privlači i zadržava ili s druge strane odbija čitatelja, zato sam evo htjela stvoriti jedan minimalistički ali opet zanimljiv logo koji je lako pamtljiv, prepoznatljiv i dostojan mog omiljenog portala Redakcija.hr.

Logotip portala je vrlo jasan i upečatljiv. Koliko je u procesu stvaranja bilo izazovno “ogoliti” ideju do te mjere da ostane samo ono bitno, s obzirom na to da je danas često teže biti jednostavan nego kompliciran?

Svaki kreativni proces za mene je svojevrsni izazov. Vjerovatno sam kroz godine iskustva u svom poslu naučila kada treba stati i koja je zapravo ta neka imaginarna granica između jednostavnosti i kompleksnoga. Obzirom da sam otprilike znala kakav bi logotip odgovarao portalu, napravila sam nekoliko idejnih riješenja i kao i kod stvaraja odjeće – igrala se i dopustila rukama u sinergiji s kreativnom glavom da same stvaraju. Kada nedostaju ideje svaki proces je kompliciran, tako da evo, ovaj sam logotip stvarala s guštom, inspirirana i u miru sa svojim idejama.

Kada vidiš svoj logo na naslovnici portala, kakav osjećaj želiš da on izazove kod publike? Vidiš li ga kao simbol nove energije na medijskoj sceni koja spaja estetiku i informiranost?

Obzirom da su portali mjesta gdje estetika i informiranost idu ruku pod ruku, htjela sam da logo ne oduzima previše pažnje, da nije napadan, da se fokus stavlja na informaciju i da kod čitatelja prije svega izazove želju za ostankom na stranici. A kada je sama estetika u pitanju, ona vrlo često uz sebe nosi i određenu emociju promatrača, u ovom slučaju čitatelja, pa sam nekako i sama htjela stvoriti logotip koji odražava ozbiljnost portala, lijep dizajn i ne oduzima pažnju.

Nedavno si se vratila s Paris Fashion Weeka, što je vrhunac za svakog dizajnera. Koliko te taj “grad svjetla” i njegova visoka moda promijenila kao umjetnicu, a koliko ti je zapravo potvrdila da je tvoj autentični, pomalo buntovni stil upravo ono što svijetu treba?

Pariz je za mene vrlo inspirativan grad, konkretno, biti ondje za vrijeme Tjedna mode toliko me nadahnulo da sam jedva dočekala stvarati nove odjevne predmete i u glavi već slagati moodboard za slijedeću kolekciju. Mislim da je to definitivno mjesto gdje se ideje stvaraju na svakom koraku, no ono što ja doista volim i što sam sada doživjela u Parizu jest ta ljepota različitosti/suprotnosti. Od klasičnih odjevnih predmeta koje sam vidjela u backstage-u za vrijeme revije do avangardnih streetstyle kombinacija prije revije Rick Owensa, sve se to nekako urezalo u maštu i doista sam zahvalna što sam imala priliku predstaviti svoju kolekciju na mjestu gdje moda doista stanuje. Oduvijek sam bila stava da svaka roba nađe svog kupca i da je na velikom tržištu potreban i glamur i buntovništvo, tako da evo, vjerujem da su se moje ideje i dizajn dobro uklopili u “grad svjetla”, u grad koji je svakako bio lijepo iskustvo za mene kao pojedinca i za moj brend.

Tvoje su kreacije često skulpturalne i pričaju priču. Možeš li nam otkriti jedan ključni trenutak ili emociju iz Pariza koju si utkala u svoje buduće projekte?

Otišla sam vidjeti Dover Street Market i mislim da sam zapravo prvi put uzela mobitel u ruke i napravila skicu kroja koji mi je bio jako interesantan. Nemam to običaj raditi ali taj zanimljiv kroj nisam nikako htjela zaboraviti a kemijsku i bilježnicu nemam naviku nositi sa sobom. Tako da eto, odlučila sam dalje razraditi viđeni kroj i na temelju njega stvarati nekakva idejna riješenja, kako bih opet ja rekla – igrati se, istraživati, stvarati i vidjeti gdje će me to kreativno putovanje odvesti.

U svijetu gdje se trendovi mijenjaju brže nego što se knjige čitaju, kako uspijevaš ostati imuna na “brzu modu” i zadržati tu duboku, gotovo filozofsku notu u svom dizajnu?

Oduvijek sam voljela autentičnost i unikatnost u svemu i htjela imati brend koji je zapravo ogledalo svega onoga što ja jesam, u što vjerujem, cijenim i u konačnici želim stvarati. Nikada se nisam povodila trendovima, za mene kao dizajnera kvaliteta je uvijek bila ispred kvantitete. Željela sam stvarati za žene koje su slične meni – ozbiljne i neozbiljne, za one žene koje imaju svoj stil i koje se ne boje ne slijediti masu, za žene koje se vole osjećati slobodno i koje imaju svjest kako smo mi na kraju oni koji nose odjeću a ne ona nas. Ovo je oduvijek način na koji stvaram i svakako želim svakom kolekcijom rasti i sazrijevati kao dizajner i u ovom svijetu gdje moda kao i informacije brzo zastarijevaju i prolaze, najbitnije je ostati svoj i nekako onim što stvaramo, između ostalog, ostati vjerni sebi.