Tražite li ideju za vikend iz Zagreba koji neće završiti samo šetnjom gradom i kavom na glavnom trgu, krenite prema Rogaškoj Slatini. Na samo tri kilometra od njezina središta, u Zgornjem Sečovu, smjestila se Pomona – imanje na kojem se odmor ne događa samo u kući za odmor, već na svakom koraku. Voćnjaci, vrtovi, drveće, životinje, voda, domaća hrana i stara obiteljska kuća koju je Janko Zupanc pretvorio u posebno mjesto za boravak stvaraju priču zbog koje se ovdje ne dolazi samo prespavati.
Priroda je glavna kulisa
Do Pomone vodi cesta koja se postupno udaljava od gradskog ritma. Kako kilometri prolaze, kuće postaju rjeđe, zelenilo sve prisutnije, a nakon dolaska na imanje vrlo brzo postaje jasno da je ovdje priroda glavna scenografija. Pomona se nalazi na svojevrsnoj zelenoj pozornici između Boča i Donačke gore, a njezin položaj jedna je od prvih stvari koje će primijetiti svaki gost. Nema velikih turističkih kompleksa ni osjećaja da ste stigli na mjesto koje je napravljeno isključivo za turiste. Umjesto toga, tu su voćnjaci, vrtovi, stara kuća, drvene staze i život na imanju.
Upravo zbog toga Pomona može biti odlična ideja za vikend putovanje iz Zagreba. Dovoljno je blizu da ne morate planirati višednevni godišnji odmor, a dovoljno drugačije da već nakon prvih nekoliko sati imate osjećaj da ste pobjegli puno dalje. I da- putujete li iz Zagreba, za Pomonu vam ne treba vinjeta.
Priča o Pomoni počela je jednim voćnjakom
Iza cijele priče stoji Janko Zupanc, čovjek koji je ekonomiju odlučio zamijeniti poljoprivredom, a potom i turizmom. Nije riječ o projektu koji je nastao preko noći. Nakon godina rada u struci i obiteljskih okolnosti koje su ga ponovno dovele na imanje, Janko je odlučio pokušati izgraditi nešto vlastito. Prvi voćnjak krušaka zasadio je 2014. godine. Počeci nisu bili jednostavni. Bilo je pogrešnih sadnica, novih pokušaja i puno fizičkog rada, no upravo je iz te upornosti postupno nastala Pomona. Ime je dobila po rimskoj božici voća i voćnjaka, što se pokazalo gotovo savršenim izborom. Danas na imanju rastu kruške, dunje, marelice, jabuke i šljive, a voće ovdje nije dekoracija posađena kako bi lijepo izgledala na fotografijama. Ono je dio života imanja, ali i dio gastronomske priče.
Stara kuća dobila je novo ruho, ali nije izgubila dušu
Želite li prespavati na Pomoni, ključ će otvoriti jedna od osam vrata stare obiteljske kuće koja je potpuno renovirana i pretvorena u oazu mira. Iako je dobila novo ruho, njezina osnovna vizura ostala je sačuvana. To je možda i najljepši dio priče o interijeru. Sobe su nazvane prema voću koje raste na imanju: Jabuka, Breskva, Dunja, Grožđe, Marelica, Šljiva, Višnja i Kruška. Njihova imena nisu samo simpatičan detalj. Motiv voćnjaka nastavlja se i u interijeru, pa se kroz dekoracije i detalje provlači priča koja počinje ispred kuće i nastavlja se unutar nje.
Sobe koje ne nalikuju na hotelske
U sobama nema klasičnog hotelskog minimalizma. Drveni elementi, nježne boje, predmeti inspirirani prirodom i detalji koji djeluju kao da su pažljivo pronađeni, a ne kupljeni u istom katalogu, stvaraju toplu i pomalo nostalgičnu atmosferu. Svaka soba ima vlastiti karakter, ali sve pripadaju istoj priči. A jedan detalj posebno dobro objašnjava Jankov pristup. Naime, posteljina na krevetima nije zategnuta kao u hotelima. Svaki krevet je namješten onako kako se nekada namještao na selu. Posteljina mora biti snježno bijela, ali popluni i jastuci trebaju ostati rahli, bez onog savršenog hotelskog zatezanja. To je sitnica, ali upravo takve sitnice Pomoni daju osobnost. Ovdje se ne pokušava stvoriti savršenstvo iz kataloga, već osjećaj doma.
Blagovaonica izgleda kao da ste ušli u bakinu kuću
Priča o starom imanju nastavlja se u još jednom posebnom prostoru. U tipičnoj niskoj kući s malim vratima i velikim prozorima Janko je uredio blagovaonicu po uzoru na bakinu kuću. Stol, namještaj i detalji stvaraju atmosferu doma, a ne restorana u kojem ste samo jedan od gostiju. Ovdje doručak nije nešto što se samo „odradi” prije izlaska, nego trenutak kada se skuplja energija za novi dan. Ručak je događaj oko kojeg se okupljaju obitelj i prijatelji. I hrana je dio te priče. Domaća je, konkretna i povezana s onime što raste na imanju. Zato je gastronomija jedan od razloga zbog kojih se u Pomonu ne dolazi samo jednom. Možete doći zbog sobe, ostati zbog mira, ali vrlo ćete se vjerojatno vratiti zbog tanjura. Kad dođete, svakako uzmite kombinaciju obroka, meni za 27 eura u kojem se nalazi fuzija okusa karakterističnih za ovaj dio Slovenije.
Drvena staza vodi među krošnje
Jedan od najzanimljivijih dijelova Pomone je drvena staza koja vodi kroz krošnje stabala. Kako Janko nije želio niti jedno drvo srušiti staza je vijugava. Hodajući njome imanje se počinje gledati iz sasvim druge perspektive. Na putu se otkrivaju voćnjaci, vrtovi, životinje i različiti sustavi koji pričaju priču o samoodrživosti. Posebno je zanimljiv dio staze na kojem se može upoznati čak 17 različitih vrsta drveća, ali i mjesto na kojem možete nahraniti veliku zajednicu krškopoljskih svinja, autohtone pasmine ovog dijela Slovenije.
Pogled s vidikovca za kraj dana
Šetnja imanjem završava pogledom prema vidikovcu koji je Janko osmislio kao svojevrsni produžetak Pomone. I ovdje je priča vrlo jednostavna: prirodni materijali, drvo, zelenilo i otvoren pogled. S vidikovca se najbolje vidi koliko je cijelo imanje povezano s krajolikom. Voćnjaci se nastavljaju prema brežuljcima, okolne planine postaju kulisa, a kuća izgleda kao da je oduvijek bila dio tog pejzaža. Kad stignete na vrh- zastanite! Na vidikovcu će vam poslužiti obrok ako želite, čašu lokalnog vina, rakiju napravljenu od voća s imanja i pustiti vas da uz laganu glazbu uživate u pejzažu ispod oblaka.
foto: NIkola Zoko
Sve naše priče s portala čitajte na Samo dobre priče.
Čitajte i naše portale MOJE VIJESTI , NOVI PORTAL , ZANIMLJIVO te MAČKICU
PR agenciju Redakcija pratite i na Facebooku te Instagramu.
