Piše: Ana Šlat – DS dent
Strah od zubara jedan je od najraširenijih, a ujedno i najpodcjenjenijih oblika anksioznosti. Iako svi znamo da je posjet stomatologu nužan i zdrav, emocije često govore sasvim suprotno. U stomatološkoj ordinaciji ne suočavamo se samo sa zubima, suočavamo se s ljudskim iskustvom boli, nelagode, srama i gubitka kontrole.
Većina tih strahova ima zajedničko porijeklo: loše iskustvo.
Bilo da se radi o traumi iz djetinjstva, bolnom tretmanu tj. tretmanu bez upotrebe anestezije koji se prije radio pod normalno, ili slično – mozak pamti nelagodu kao prijetnju.
Postoji i drugi sloj – psihološki. Stolica na kojoj sjedimo, otvorena usta, svjetlo iznad glave i činjenica da netko „ulazi u naš osobni prostor“ i “ kopa po našoj glavi˝ stvaraju osjećaj bespomoćnosti. To je situacija u kojoj pacijent mora prepustiti kontrolu, a povjerenje je jedino što ga drži mirnim. Ako je to povjerenje jednom narušeno, teško ga je vratiti.
Danas moderna dentalna medicina nije više „popravljanje zuba“, nego odnos između liječnika i pacijenta koji se temelji na komunikaciji, razumijevanju i empatiji. Tehnologija je napredovala, imamo anesteziju koja ako se dobro aplicira svaki zahvat čini bezbolnim — ali ako pacijent uđe u ordinaciju sa stisnutim rukama i grčem u želucu, nijedan aparat to ne može poništiti.
Sve priče Ane Šlat možete pročitati na OVOM LINKU!
Na nama je da taj strah prepoznamo, da ne ignoriramo i jako važno- ne ismijavamo.
Dobar razgovor prije samog zahvata često čini više nego injekcija lokalnog anestetika. Kada pacijent zna što ga čeka, kad ima osjećaj da ga se sluša i da nije „još jedan broj u rasporedu“, već tada se događa neka promjena.
Kroz godine rada naučila sam da pacijenti ne dolaze samo s kvarovima, nego i s emocijama. Dolaze s nelagodom, nelijepim sjećanjima i često – sa sramom
što su se uopće doveli u takvo neko stanje. Zato uvijek prvo razgovaram. Ponekad je važnije saslušati nego odmah uzeti instrumente u ruke. Kad pacijent zna što radim, zašto to radim i što će osjećati – već smo riješili pola straha. Ljudi se ne boje stomatologa, nego nepoznatog. A kad se nepoznato pretvori u poznato, kad sve ima smisla i ritam, tijelo se opušta.
Sve priče Ane Šlat možete pročitati na OVOM LINKU!
Strah nikako nije slabost!
Važno je reći – strah od zubara nije znak slabosti. To je prirodna reakcija organizma na nepoznato ili neugodno iskustvo. Mi kao doktori dentalne medicine moramo pomoći pacijentu da ga razgradi..
Možda nikada nećemo potpuno „iskorijeniti“ strah od zubara, ali možemo promijeniti način na koji ga doživljavamo. Kad stomatolog postane saveznik, a ne prijetnja, kad ordinacija postane prostor povjerenja, a ne nelagode tada znamo da smo tom pacijentu postali ˝njegov zubar˝za cijeli život.
Zato, ako vas je strah zubara – niste sami. I niste slabi. Strah se ne pobjeđuje snagom, nego povjerenjem. A povjerenje počinje onog trenutka kad shvatite da smo mi tu – da vam pomognemo,a ne da vas povrijedimo. Jer iza svake bušilice ipak stoji čovjek a ispred nje – još jedan.
Sve priče Ane Šlat možete pročitati na OVOM LINKU!
Foto: Dejan Tatomir
Tekst: Ana Šlat
Sve naše priče s portala čitajte na Samo dobre priče.
Čitajte i naše portale MOJE VIJESTI , NOVI PORTAL , ZANIMLJIVO te MAČKICU
PR agenciju Redakcija pratite i na Facebooku te Instagramu.
