Emina Pršić nedavno je izdala svoju posljednju knjigu „Ovo želim da znaš“. Ovaj sjajan priručnik za sve roditelje, ali i sve one koji vole promatrati međuljudske odnose, Emina je stvorila zajedno s kolegicom Ivanom Šešo, a knjiga je objavljena u izdanju umjetničke organizacije Kugli&Kugli. Na promociji knjige publika je bila doslovce oduševljena, a u govoru Emine i Ivane mnogi su prepoznali svoje obiteljske prilike i neprilike.
Emina je naša današnja sugovornica koja nam otkriva što to ona želi da znamo, ali i poziva vas da pročitate njezinu novu knjigu koja vam može dati odgovore na još bezbroj pitanja koje si svakodnevno postavljate.
Pišete knjige o odrastanju, roditeljstvu… Zašto ta tematika? Pitam budući da se i sami susrećete s pitanjem „nije li da se o tome sve zna“.
Pisana riječ je umjetnost kao i skladanje glazbe. Nikada nije sve rečeno kao što nikada nisu iscrpljene sve mogućnosti u komponiranju glazbe. Na obrađenu temu napisano je bezbroj knjiga i priručnika, danas „svatko zna što je najbolje“. No ipak, nikad više problema, pitanja, sumnji, briga, poraznih brojki. Zbog toga je iznimno važno uvijek iznova promišljati na koji način pristupiti svom djetetu, koje mu savjete udijeliti. Ova knjiga nudi odgovor jer progovara na drugačiji, originalan način.
Što u svojim knjigama otkrivate, a da do sada nije bilo govora o tome?
“Ovo želim da znaš” je knjiga odnosa roditelja i djece. U mnoštvu napisanih knjiga teško je znati je li nešto napisano ili nije ali naglasak je na koji način je napisano. Ivana i ja smo pioniri u pisanju novog stila pisanja. Upravo drugačiji stil pisanja osvojio je mnoga čitateljska srca zbog ljekovitih rečenica koje služe kroz život ne nudeći instant rješenja, nego razumijevanje kroz izazove svakodnevnice života i temama kojima se bavimo.
Koliko se uloga roditelja mijenja obzirom da živimo u ubrzanim vremenima?
Tek u 20. stoljeću, kojeg nazivamo stoljeće djeteta, počela se voditi briga o potrebama djeteta. Do tada su se djeca rađala da bi bila radnici i vojnici. U Sparti su bili vlasništvo države od sedme godine života. Dakle, kao društvo smo evoluirali i samim time od svih spoznaja koje imamo što se tiče tradicionalnog odgoja mogli bismo prepisati eventualno granice koje su nužnost za zdrav razvoj djeteta. Na spomen modernog roditeljstva mnogi ga smatraju premisivnim i izuzetno popustljivim odgojem, što nije točno. Za mene moderan odgoj znači onaj autoritativan. Odgoj koji sadrži u sebi granice ali i potporu demokratskog stila. Vremena jesu naprednija i ubrzanija ali I znanje o odgoju nikada nije bilo dostupnije. Uvijek je do nas, do prilagodbe I prihvaćanja .
Može li se danas biti roditelj kakvi su recimo bili vaši? Vrijedi li taj obrazac roditeljstva kako bi bio uspješan i danas?
Ne možemo odgajati našu djecu na isti način kako su nas odgajali naši roditelji jer su oni nas odgajali u svijetu koji više ne postoji. Premda nema sigurne formule za uspješan i sretan život, postoje neki indikatori za usmjeravanje koji nam mogu olakšati neke životne izazove i koji nas uče kako se nositi s određenim emocijama, odlukama i situacijama. Što je zapravo odgoj? Opraštanje prijašnjoj generaciji usmjeravanje buduće. Postoje uvjerenja koja nam služe kroz život i ne služe. Svaka generacija uglavnom sadrži, jedne i druge. Mudrost je prenositi ona koja nam služe i na vrijeme se riješiti, odbaciti one koja nam ne služe.
Kako biste sebe ocijenili kao roditelja? U kojem dijelu odgoja ste blagi, a u kojem strogi?
U našoj obitelji je autoritativan odgoj imperativ. Trudimo se biti dosljedni ali kako ništa u životu nije uvijek i konstanta, kao roditelji imamo boljih i manje boljih dana ali se trudimo vratiti se na zdrave osnove dobrog odnosa kako u partnerstvu tako i u roditeljstvu. Što se tiče ocjene, najbolje je pitati moju kćer. Trudim se dati najbolje što znam. Bolje ne znam, da znam vjerojatno bi. Nikada prije nisam bila mama I učim svaki dan uz nju.
Koji je osnovni recept za dobro roditeljstvo?
Cjeloživotno učenje, osobnih rast i razvoj te dosljednost. Djeca su ogledalo roditelja.
Što ako se držimo brojnih savjeta čitajući knjige, a potom nismo zadovoljni ponašanjem našeg djeteta? Tko je zakazao?
Što se tiče” lošeg ponašanja” treba definirati o kojoj životnoj dobi djeteta govorimo? Mnogi roditelji iz neznanja razvojnih faza djeteta će okarakterizirati neka ponašanja kao loša ne znajući da dijete u određenoj dobi nema kapacitet kako vladati sobom i emocijama. Ova tema je jako opsežna. Svakako sam mišljenja kada dugoročno s djetetom nešto nije u redu da nešto nije u redu s roditeljima (okruženju u kojem odrasta). Dijete je ogledalo roditelja. Želite li uskladiti jezik ljubavi unutar odnosa s djetetom potrebno je obostrano ulaganje. Nekada se pitajte je li dijete zadovoljno vašim ponašanjem i od kuda njemu određen obrazac ponašanja koji se vama, naknadno, ne sviđa? Uvijek i stalno trebamo propitivati prvo sebe. Praksa ispred teorije. Niti jedna knjiga i znanje ne pomaže ako ga ne primjenjujemo u dosljednosti odgoja. Vlastitim primjerom.
Koliko je teško biti roditelj u vremenima kada dijete više ne odgajaju samo roditelji, škola i ulica, već je tu i Internet s kojim se teško boriti?
Borba je teška riječ. Koristim riječ izazov, jer izazovi su sastavni dio život. Ne treba se boriti nego prilagođavati, učiti, tražiti način kako. Svako vrijeme donosi svoje izazove, i svaka prijašnja generacija će reći da je baš njima bilo najteže podići djecu i izvesti na pravi put. Biti roditelj je cjeloživotna uloga. Roditelji dodiruju vječnost jer niti ne znaju doseg svog utjecaja.
FOTO: DS studio/Studio Devine
Redakciju pratite i na Facebooku te Instagramu.
