MJESTO PODRŠKE SLIJEPIMA “Dug je i dalek put do potpune inkluzije, no i dobre su stvari pred nama”

0
95

“Dobro obrazovanje i rehabilitirana osoba koja se zauzima za sebe su ključni za inkluziju. Mnoge su prepreke na tom putu. Već na prvom koraku – obrazovanju, imamo značajne teškoće u prilagodbi udžbenika za slijepe i slabovidne učenike”, upozorila je Ivana Rotim, ravnateljica Centra za odgoj i obrazovanje Vinko Bek.

Riječ je o jedinoj ustanovi u Hrvatskoj koja sustavno kroz razne usluge skrbi o osobama s oštećenjem vida u dobi od rođenja do 65 godina života, pa i dulje. Ustanova je to socijalne skrbi koja uz socijalne usluge provodi i program osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja te niže glazbene škole.

U razgovoru za Generaciju Rotim nam je otkrila kako sve pomažu osobama s oštećenjem vida, koje su prepreke njihovoj potpunoj inkluziji, koje sve programe provode, koliko je teško osobama s oštećenjem vida zaposliti se te kako vidi Centar u budućnosti.

Na koje sve načine pomažete slijepima i slabovidnima?

Trudimo se na najbolji način opravdati ime koje ponosno nosimo, ime prvog učitelja slijepih Vinka Beka, vizionara i utemeljitelja Zemaljskog zavoda za slijepe 1895. godine, čiji smo mi danas sljednici. U radu slijedimo našu misiju i viziju – pomoći osobama s oštećenjem vida da razviju svoje mogućnosti i to provoditi u svim dijelovima naše države. Uz samo obrazovanje, pružamo i cijeli niz usluga iz sustava socijalne skrbi. Krenimo od rane razvojne podrške – stručna pomoć djetetu s oštećenjem vida do njegove treće godine i njegovoj obitelji – usluga koju najčešće provodimo u djetetovom domu. Psihosocijalna podrška u domu obitelji ili ustanovi – sve rehabilitacijske aktivnosti kao što je orijentacija i kretanje, svakodnevne vještine, brajica, tiflotehnika, vježbe vida, vježbe vidnih funkcija, edukacijska rehabilitacija, odgoj, logopedske vježbe, terapija senzorne integracije, kineziterapija, fizioterapija, likovna i glazbena terapija, radna terapija….

Pružamo i uslugu boravka koja također sadrži ranije navedene aktivnosti. Iste su aktivnosti i u usluzi smještaja koji organiziramo za naše učenike koji nisu iz Zagreba. Neki su na smještaju pet radnih dana u tjednu, a dio njih je kod nas i tijekom vikenda. Za odrasle korisnike pružamo uslugu psihosocijalne podrške u ustanovi ili u mjestu stanovanja te uslugu kraćeg smještaja zbog provođenja rehabilitacije. Odrasli korisnici s višestrukim teškoćama su na programu boravka ili psihosocijalne podrške u svrhu održavanja stečenih vještina i socijalizacije.

Što je sve potrebno da bi Centar funkcionirao? Koje sve stručnjake zapošljavate?

Kako bismo mogli provesti sve programe zaposlili smo stručnjake različitih profila – najveći je broj edukacijskih rehabilitatora, slijede ih socijalni radnici, psiholozi, socijalni pedagozi, medicinske sestre, radni terapeuti, logoped, likovni i glazbeni terapeut, kineziterapeut, fizioterapeut.

Imamo i odjel koji se bavi prilagodbom udžbenika i ostalih materijala na brajicu i uvećani tisak. U tom odjelu su zaposleni najbolji poznavatelji brajice, tehnologije prilagodbe i tiflotehnike.  Ne manje važni su naši vozači, njegovateljice, kuharice, domari, spremačice. Tek zajedničkim radom svih zaposlenika možemo osigurati kvalitetnu uslugu našem korisniku.

Koje sve programe nudite za slijepe i slabovidne?

Provodimo programe odgoja i obrazovanja te rehabilitacijske programe. Svaki naš korisnik prolazi timsku procjenu u kojoj se predlažu potrebni rehabilitacijski programi. Cilj svakog od rehabilitacijskih programa je što veća samostalnost i uspješnost osobe s oštećenjem vida.

Za koja zanimanja obrazujete slijepe i slabovidne? Koliko im je teško zaposliti se i koje su najčešće predrasude i prepreke s kojima se susreću na tržištu rada?

U srednjoj školi Centra nudimo programe za zanimanje poslovni tajnik (u trajanju od četiri godine), telefonski operater (u trajanju od četiri godine) te administrator (u trajanju od tri godine). Učenici u četverogodišnjim zanimanjima mogu pristupiti ispitima državne mature i upisati fakultet. Svake godine imamo pristupnike ispitima državne mature najveći dio naših učenika uspješno položi sve ispite u ljetnom roku.

Zapošljavanje je otežano i općoj populaciji, našim učenicima još i je teže. Ipak, veseli nas čuti kada nam se jave zadovoljni nakon zapošljavanja, još više nas veseli kada od nas poslodavci traže preporuku za budućeg radnika, s obzirom na dobro prethodno iskustvo s radnicima s oštećenjem vida. I to se događa, doduše rjeđe nego što bismo mi to htjeli. Naš je cilj da od nas učenici otiđu sa što više vještina i znanja kako bi bili konkurentni na tržištu rada.

Na koje ste projekte i programe posebno ponosni?

Puno je programa koje provodimo: Ranu intervenciju provodimo od 2008. godine, kada još nije bila regulirana zakonom. Stručnjaci se uključuju u ERASMUS projekte, što je iznimno korisno budući da smo jedina ustanova u Hrvatskoj koja se na ovakav način bavi oštećenjem vida – mi nemamo s kime izmjenjivati specifična znanja i iskustva u Hrvatskoj. Stoga smo uključeni u ENVITER, europsku mrežu ustanova koje se bave oštećenjem vida i zajedno provodimo projekte, učimo jedni od drugih, razvijamo nove ideje za profesionalni rad i razvoj.

Trenutno je pri kraju ESF projekt „Vinko Bek – pomagala za sve“ kojim smo nabavili specifičnu i vrlo skupu opremu za rad s našim korisnicima. Ponosni smo i na otvaranje dvije dislocirane jedinice  – u Splitu i Osijeku i zaposlenike Centra koji su u tim gradovima i ostvaruju ideju dovođenja usluge što bliže korisniku.

Kako slijepe i slabovidne više uključiti u društvo? Koje su sve prepreke njihovoj inkluziji i što bi trebalo učiniti da dođe do potpune inkluzije?

Dobro obrazovanje i rehabilitirana osoba koja se zauzima za sebe su ključni za inkluziju. Mnoge su prepreke na tom putu. Već na prvom koraku – obrazovanju, imamo značajne teškoće u prilagodbi udžbenika za slijepe i slabovidne učenike. Najčešće su naši učenici u redovnim školama bez svih potrebnih udžbenika.

Rehabilitacija i podrška trebaju biti dostupnije. Naši stručnjaci pokušavaju zadovoljiti potrebe i prava naših korisnika uzimajući u obzir ograničeno vrijeme koje imaju s obzirom na broj zaposlenih.

Dug je i dalek put do potpune inkluzije. Zato mi u Centru i dalje koristimo termin integracija, jer to je ono što se još uvijek događa oko nas.

Koje su glavne teškoće slijepih i slabovidnih osoba u svakodnevnom životu?

O ovome bi trebale govoriti slijepe i slabovidne osobe. Ono što mi čujemo od njih i osjetimo kada smo s njima su predrasude koje još uvijek postoje ili pretjerana uslužnost i ljubaznost, neprilagođenost pisanih sadržaja, dokumenata, pojedinih web stranica…

Najveća poteškoća je svakako nezaposlenost jer posao nije isključivo osiguravanje egzistencije nego i potreba za osjećajem svrhe, ispunjenosti pa čak i vraćanja uloženog u obrazovanje. Obrazovanje osobe s oštećenjem vida je skuplje od obrazovanja osobe koja nema oštećenje vida.

Kako se financirate? Jeste li zadovoljni potporama i podrškom države, ali i lokalne vlasti?

Naš osnivač je Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. Ministarstvo financira sve naše mnogobrojne programe i potrebe. Lokalne vlasti, nažalost, ne sudjeluju ni u jednom dijelu financiranja rada s našim korisnicima. Javljamo se na projekte i natječaje za donacije kako bi dodali vrijednost redovnom financiranju.

Imamo i redovne donatore, koji su sada već i dobri prijatelji naše ustanove, kao što su Poliklinika Bagatin – Pomaganje je uvijek IN i Lions klub Zrinjevac. Drago nam je da smo zaslužili njihovo dugogodišnje povjerenje.

Koji su vam planovi za dalje? Što biste željeli da Centar još ostvari i gdje vidite napredak?

Mnoge su dobre stvari pred nama. U tijeku su radovi na izgradnji nove zgrade Centra, prema planu će biti dovršena i useljena u prosincu 2023. Vjerujemo da će zajednička lokacija značajno unaprijediti kvalitetu rada za naše korisnike i uvjete rada za korisnike i radnike. Tome se svi jako veselimo i nestrpljivo čekamo.

Ovaj je Centar nastao zahvaljujući znanju, upornosti i viziji Vinka Beka. Želim vjerovati da bi bio ponosan na Centar kakav je danas. A taj Centar su razvile generacije ljudi sličnih njemu, stručnjaka posvećenih struci i dobrobiti osoba s oštećenjem vida. Želim da naš Centar i dalje razvija stručni rad, ulaže u rast i razvoj svojih zaposlenika i svakodnevno opravdava povjerenje koje nam ukazuju naši korisnici i njihove obitelji.

Marko Cavrić: ‘Smatram da se mogu zaposliti u Hrvatskoj’

Razgovarali smo i s Markom Cavrićem (20), maturantom iz Velike Gorice koji pohađa 4.a razred Centra za odgoj i obrazovanje Vinko Bek.

„Jako volim glazbu i ponosni sam voditelj podcasta „DUB – Događaji u Bek-u“ kojeg snimamo u našem novom studiju. Završio sam osnovnu školu Eugena Kumičića u Velikoj Gorici te osnovnu glazbenu školu u Centru za odgoj i obrazovanje Vinko Bek. Trenutno pohađam Centar za odgoj i obrazovanje Vinko Bek – smjer telefonski operater“, rekao nam je Marko.

Dodao je kako mu puno znači to što pohađa Centar Vinko Bek, a pogotovo je zadovoljan svojim smjerom telefonskog operatera.

„Smatram da je to za mene važno jer u slučaju da ne prođem maturu ili odlučim da ne želim studirati, imam završeno zanimanje i mogu se zaposliti. Sa završenim zanimanjem telefonskog operatera mogu raditi u nekoj centrali, bolnici, općini, call centru ili negdje drugdje“.

Opisao nam je i programe rehabilitacije koji se provode u Centru.

„Svakodnevne vještine program je u sklopu kojeg učimo samostalno obavljati neke aktivnosti koji su nam važne za svakodnevan život poput kuhanja, glačanja spremanja kofera i slično. Zatim je tu orijentacija i kretanje koja je važna da osoba nauči samostalno doći do nekog odredišta. Primjerice, do fakulteta, tramvajske stanice, Saveza Slijepih. Na tiflotehnici se informatički opismenjavamo na laptopu i Braillevoj bilježnici. Prema osobnim preferencijama nude nam se i glazboterapija, likovna terapija i kineziterapija“, istaknuo je Marko koji pohađa svakodnevne vještine, orijentaciju i kretanje, glazboterapiju, tiflotehniku, kineziterapiju te likovnu terapiju.

Dodao je kako mu ti programi puno znače jer se osposobljava za samostalno kretanje u prostoru i produktivno provodi svoje vrijeme.

A kako gleda na mogućnosti zapošljavanja u Hrvatskoj te koji posao bi volio raditi?

„Volio bih se zaposliti na općini u Velikoj Gorici gdje i odrađujem svoju praksu. U slučaju da upišem teologiju bih studirao i volio bih biti vođa crkvenog zbora jer volim glazbu. Smatram da se mogu zaposliti u Hrvatskoj.“

Za kraj je naglasio kako će mu obrazovanje i rehabilitacija u Centru Vinko Bek zasigurno biti korisni prilikom pronalaska posla, ali i u životu općenito.

„Puno će mi pomoći jer ne dobivam samo znanje, već i korisne vještine koje će mi biti važne za samostalno kretanje i život nakon završetka škole“, poručio je Marko Cavrić.

Klara Gagula

Foto: privatna arhiva

Za više o EU fondovima: www.esf.hr i www.strukturnifondovi.hr.

Projekt ”Jednake mogućnosti’” sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 400.058,88 HRK. Trajanje projekta je 18 mjeseci, a ukupna vrijednost projekta iznosi 470.657,50 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Generacije.hr.

Redakciju pratite i na Facebooku te Instagramu.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime