KONCERTNA SENZACIJA TRANSACOUSTIC U ZAGREBU!
OD METALA DO SEVDAHA I BLUESA: KAKO SU BIVŠA METALKA I UČITELJ GLAZBE OSVOJILI DOMAĆU SCENU?
Iva Ivković Ivanišević bila je vjeroučiteljica i išla na motorijade. S Joškom Tomićem sada čini sastav TransAcoustic izvodeći sevdah i blues. Uoči koncerta u Klubu kazališta Komedija ispričala je kakav show pripremaju, zašto im nekad svirka ‘pođe krivo’ te planiraju li na Doru
TransAcoustic postoji osam godina, kako je došlo do ideje da izvodite sevdah i blues?
Nastao je iz slučajnog ljetnog projekta 2016. godine. Željela sam glazbeni program, koji slušatelj može doživjeti, a ne samo čuti. Kad god sam pjevala sevdah ili u etno stilu, čak su i stranci bili dirnuti. Često mi kažu da se ‘Bosna’ uvijek čuje u mom glasu, a sevdah je ionako bosanski blues. Za sve ostalo zaslužan je Joško. Njegov način sviranja nadmašio je početnu ideju i stvorio fuziju fada, bluesa i sevdaha. To je bilo nešto istinski transakustično.
Na zagrebački koncert dolazite u širem sastavu? Kakav show pripremate?
U Klubu Kazališta Komedija sviramo 19. prosinca od 21 sat. Stižemo s ekipom koja se savršeno uklapa u našu priču. To su vrhunski glazbenici, a ujedno autori, svirači i pjevači bogatih karijera. Neki od njih sudjelovali su u snimanju naša prva dva singla, “Kad sam nasamo s njim” i “Sve što znaš o meni”. To su Danko Krznarić i Mirsad Dalipi. Njima će se na basu pridružiti Josip Radić. Svatko od njih ima jedinstven pristup glazbi i poseban svirački senzibilitet. Tako ćemo na pozornici povezati tri države i nekoliko gradova. Publici ćemo predstaviti presjek ovih osam godina pa ćemo osim omiljenih stranih i domaćih evergreena, blues i sevdah klasika, izvesti i autorske pjesme, od kojih će jedna biti premijerno izvedena.
Proslavili ste se obradom Gibonnijeve pjesme ‘Kad sam nasamo s njom’? Poznato je da ju je pohvalio, ali i slušao uživo. Je li vam dao neki savjet?
Gibonni je za mene glazbena Biblija. To kako on stvara glazbu čista je vještina iz koje se može puno naučiti. Vjerujem da nijednom autoru nije lako kada netko interpretira pjesmu u koju je pretočio misli i emocije. Morao je nekoliko puta preslušati pjesmu kako bi se navikao na žensku stranu priče. Najvažnije mu je da smo uhvatili duh originala. Za nas je to bio veliki kompliment.
Nekada ste bili vjeroučiteljica i metalka, danas pjevate sevdah, bavite se geštalt i art terapijom, radite na radiju, a i na doktoratu ste obiteljske i bračne terapije u Ljubljani. Možete li za svaki period reći po čemu ćete ga pamtiti i je li glazba prioritet u vašem životu?
Osjećam se blagoslovljeno jer ni jedan dan nisam radila nešto što ne volim. Danas je sve to integrirano u savjetovalištu koje sam pokrenula prije nekoliko godina – mjestu gdje se susreću teologija, glazba, geštalt-pedagogija, umjetnost i poslovanje. Doktorat je kruna svega toga. Rad u školi pamtit ću po učenicima koji me prate i na glazbenom putu. Taj period pamtim i po tome što sam se radovala vožnji trajektom, gdje me čekala ekipa s kojom sam dijelila muke rada na otocima i sanjala dan kad ćemo se dočepati kopna. I danas se naježim na heavy metal balade, a s nostalgijom se sjećam motorijada, iako rjeđe odlazim jer sam sklonija glampingu nego campingu. U Sloveniji se osjećam kao kod kuće i jedva čekam tamo zasvirati. Ipak, moj prioritet je kćer Sonja, dok su glazba, geštalt i umjetnost životna filozofija. Imam vremena za sve osim za nezadovoljstvo i samoograničavanje.
Počeli ste raditi i autorske pjesme, nastupali ste na Melodijama Jadrana. Izgleda da je krenulo neko novo razdoblje s novim suradnicima? Kako ste se odlučili na taj korak?
Od samih početaka davali smo svoj autorski pečat. Ipak, nedostajala je dobra autorska pjesma, odnosno autor koji nas razumije. S Darkom Bakićem surađivala sam ranije te sam se uvjerila da je riječ o kompletnom glazbeniku kojeg bi TransAcoustic rado imao. Nisu zanemarivi ni zajednički livanjski korijeni. On i supruga Tihana ‘krivci’ su za taj iskorak jer su napisali “Pokidana jedra”, pjesmu koja je istinski postala naša. Uz Bakiće u timu su bili Antonio Perina te Vedran Baotić. Nakon toga objavili smo našu verziju Arsenove pjesme “Sve što znaš o meni” pod producentskom palicom Vedrana Baotića. Kao ‘šećer na kraju’ ove godine nastala je pjesma “Nema veze”, naša himna i još jedna potvrda Bakićeva vrhunskog talenta. Za nju su zaslužni Darko Bakić i Igor Ivanović s kojima smo zaokružili ovu priču. Jedva čekam u siječnju objavu nove pjesme “Učini sad me sretnom”, iza koje stoji isti tim i izdavačka kuća Scardona, za koju imamo samo riječi hvale.
Redovito nastupate u Splitu. Kako izgledaju te svirke jer poznato je da na gotovo svakoj imate anegdotu za pamćenje? ☺
Naše svirke su nepredvidive, intuitivne i spontane. Pjesme nikada ne zvuče isto, a imamo i prilagođene nazive. Tako je “Billie Jean” postala “Bili đins”, “Jolene” – “Đolinka”, a “Sade” – “Smootie”. Ponekad se dogodi da Joško zasvira jednu, a ja počnem pjevati drugu.
Isto tako na svirkama smo preživjeli kiše, žabe na putu, ugrize i pokušaje hvatanja magarca, strujne udare, opekline od sunca, pucanje košulje, gubitak glasa i ozljede prsta. U zimskom se razdoblju često sjetim čizama s kojih mi je usred svirke otpala peta. Joško je tada očajnički tražio čekić ili ljepilo kako bih došla do automobila.
Posebno pamtimo svirku u Crvenoj Luci, gdje smo bili uzbuđeni kao djeca jer su nam obećali smještaj na jahti. Problem je nastao kad sam usred noći morala prijeći preko pasarele. Kad sam skupila hrabrost I uspjela, Jošku je u more upala važna boca vode jer nismo znali kako upaliti vodu na jahti, a ni mozak nam se nije mogao priviknuti na ljuljanje. Jedva smo čekali jutro.
Jeste razmišljali možda o prijavi na Doru i ‘fura’ li vas to uopće?
Kad imaš dobru pjesmu i vjeruješ u nju, otvaraju se vrata. Pokidana jedra je prvotno planirana za Doru i mislim da bi odlično prošla. Da opet imamo prikladnu pjesmu prijavili bismo se. Mislim da je Dora sjajna platforma za promociju, a ne sumnjam da bi bilo sjajno iskustvo.
Kakvi su Iva i Joško privatno?
Privatno smo kao i na pozornici: dva “rogata” znaka, tvrdoglavi, kreativni i beskrajno zaljubljeni u glazbu. U sve volimo uključiti članove obitelji te uski krug prijatelja i glazbenika koje cijenimo.
Planovi za budućnost
Na Melodijama Jadrana bilo nam je prekrasno i nadamo se da ćemo se ponovno pojaviti. Želimo što više koncerata, nastupa na festivalima i prvi album. Najvažnije je da nas posluže glasnice i žice, a Darko da nastavi imati nepresušnu inspiraciju za pjesme, koje će, nadamo se, zasvirati s nama.
FOTO: PROMO
Sve naše priče s portala čitajte na Samo dobre priče.
Čitajte i naše portale MOJE VIJESTI , NOVI PORTAL , ZANIMLJIVO te MAČKICU
PR agenciju Redakcija pratite i na Facebooku te Instagramu.
