Riječka glazbena scena oduvijek je bila sinonim za autentičnost, sirovu rock energiju i prepoznatljiv umjetnički pečat. Kroz desetljeća, grad na Rječini iznjedrio je neka od najvećih imena regionalne glazbe, ostavljajući bogato nasljeđe novim generacijama. Među mladim glazbenicima koji danas grade svoj put izdvaja se Rino Petrović – talentirani vokalist i autor koji spaja pop-rock senzibilitet s tradicionalnim bendovskim zvukom.

Rino je već deset godina prepoznatljivo ime na sceni Primorsko-goranske županije kao član grupe Venus, a iza sebe ima i impresivne suradnje s domaćim i svjetskim virtuozima. Razgovarali smo o pritisku riječkog glazbenog nasljeđa, izazovima s kojima se susreću mladi izvođači u Hrvatskoj, fenomenu TikTok popularnosti te o njegovu iščekivanom albumu prvijencu.

Sve riječke priče ČITAJTE NA OVOM LINKU!

Riječka scena, glazbeni stil i autentičnost

Riječka glazbena scena ima nevjerojatnu povijest i specifičan “riječki zvuk”. Kako se ti kao mladi glazbenik uklapaš u tu tradiciju i osjećaš li pritisak tog nasljeđa?

Moram priznati da nisam razmišljao o tome do sada. Slažem se da je povijest riječke glazbene scene nevjerojatna, obožavam Damira Urbana te mnoge pjesme grupa Fit i Grad. Žanrovski se ipak ne uklapam u tu tradiciju budući da sam odrastao na britanskom i američkom rocku te na talijanskoj pop sceni. Kada biste mi sada ušli u glavu, čuli biste upravo takav spoj.

Nisam opterećen pritiskom nasljeđa jer stvaram iskreno i siguran sam da je to dobar argument. No, s druge strane, smatram se premalim da bi me se svrstavalo u kategoriju nekoga tko može parirati spomenutim velikim imenima. Znam gdje mi je mjesto i ne zanosim se.

Sve riječke priče ČITAJTE NA OVOM LINKU!

Kako bi danas opisao općenito stanje na domaćoj glazbenoj sceni? Ima li dovoljno mjesta za mlade izvođače koji tek grade svoj put?

Stava sam da bi situacija mogla biti i bolja. Teško je isplivati pored imena kao što su Gibonni, Parni Valjak, Petar Grašo i mnogi drugi velikani naše scene. Naravno, sretan sam što postoje i cijenim ih sve redom. Puno sam privrženiji toj “starijoj” gardi nego nečemu što je izašlo u posljednjih nekoliko godina. Osobno mi je vrlo važno čuti da su instrumenti odsvirani ljudskim rukama; bitan mi je taj autentični bendovski zvuk koji se, nažalost, sve više gubi. Vjerujem da ima mjesta za sve, ali pitanje je kakav će biti put do pronalaska publike. Za mene je to i dalje jedan veliki misterij.

Trenutačno te publika prepoznaje po određenom stilu, no planiraš li u budućnosti eksperimentirati s drugim žanrovima ili možda potpuno promijeniti glazbeni smjer?

Sad dolazimo do onoga što sam spomenuo u prethodnom odgovoru – dolazak do publike za mene je veliki misterij, tako da bi bila velika laž reći da imam svoju definiranu bazu slušatelja. Trudim se pronaći put do nje, ali očito još nisam otkrio pravu cestu.

Moja baza je generalno pop-rock i ne vjerujem da će biti puno eksperimenata u tom smislu. Ipak, skupa s divnim timom ljudi koji rade sa mnom, uvijek se trudim da se ne ponavljamo i da u svakoj pjesmi donesemo nešto novo. Nikad ne reci nikad, ali trenutno ne vidim zašto bih išta mijenjao ako sam pronašao svoj stil i ako se u njemu dobro osjećam.

Sve riječke priče ČITAJTE NA OVOM LINKU!

Život od glazbe u Hrvatskoj i izazovi digitalnog doba

Koliko je zapravo teško, i financijski i organizacijski, biti mladi glazbenik u Hrvatskoj ako želiš ostati dosljedan sebi, a opet živjeti od glazbe?

Za mene su to dvije potpuno odvojene stvari. Mogu živjeti od glazbe jer sam već deset godina član grupe Venus, koja u Primorsko-goranskoj županiji ima lijep status i puno sviramo. Pored toga nastupam u duo varijanti te sam s gitarom, tako da je realno reći da sam gažer.

Ostatak vremena posvećujem autorskom radu, tako da se sve odvija paralelno. U autorskim pjesmama svakako ostajem dosljedan sebi, ali od njih ne živim – te me pjesme prvenstveno ispunjavaju kao osobu. Dosljedan sam sebi i u gažerskom smislu, budući da ni u jednoj varijanti ne pjevam pjesme koje mi se osobno ne sviđaju.

Koliko vremena i truda ulažeš u vođenje svojih društvenih mreža i smatraš li to danas nužnim zlom ili zabavnim dijelom posla?

Premalo. Ono što ja mogu napraviti jest napisati pjesmu, uobličiti je skupa sa svojim timom i snimiti spot. Tu moja domena prestaje. Smatram vođenje društvenih mreža i PR-a općenito izuzetno zahtjevnim poslom koji je meni osobno veoma naporan. Nisam kreativan u tom smislu i jednostavno nisam sposoban deset dana smišljati objave za istu pjesmu. Tako da je za mene to nužno zlo, ali je svakako neophodno. Sva sreća na mojoj Marini, ne znam kako bi to izgledalo bez nje.

Svjedoci smo da mnogi mladi izvođači preko noći postanu viralni na TikToku ili Instagramu. Kako komentiraš taj instant-uspjeh i misliš li da takva popularnost ima rok trajanja?

Za mene je to velika boljka današnjeg vremena. Nisam ljubitelj uspjeha preko noći, puno više vjerujem u onu staru uzrečicu koja kaže da se “do zvijezda dolazi preko trnja”. Iz moje perspektive, to bi moralo biti teško i dugotrajno – to je nešto što se gradi. Svima želim sve najbolje i puno uspjeha, ali taj instant-uspjeh ne smatram zdravim. Vjerujem da dolazi prenaglo i da je teško biti spreman na sve što popularnost nosi sa sobom. To je izazov i kada ti se dogodi nakon godina rada i iskustva, a kamoli kada se sve odigra odmah.

Što misliš, prolazi li kod publike danas bolje iskrena emocija i vokalna kvaliteta ili vizualni identitet i dobar marketing na mrežama?

Nažalost, to su svakako vizualni identitet i dobar marketing. Danas se više ne cijene emocije i interpretacija u tolikoj mjeri, naglasak je stavljen na neke druge stvari. No, ja svakako radije biram iskrenu emociju i vokalnu kvalitetu. Radije biram to za tisuću pregleda, nego ovo drugo za puno veće brojke.

Sve riječke priče ČITAJTE NA OVOM LINKU!

Svjetske suradnje i album prvijenac

Postoji li neka suradnja s riječke ili regionalne scene koju potajno priželjkuješ u narednom razdoblju?

Nevjerojatno, ali ne. Imam svoj mali krug ljudi oko sebe i obožavam kako ti isti ljudi sviraju i pjevaju, a općenito nisam fokusiran na duete. Puno mi je zanimljivije uloviti nekog dobrog instrumentalista, pa tako u mojim recentnijim autorskim pjesmama možete čuti saksofon i usnu harmoniku, a bit će toga još.

Spomenutu usnu harmoniku odsvirao je Igor Drvenkar, pjevač Parnog Valjka, i to je suradnja na koju sam izrazito ponosan. Uz to, na dvije moje pjesme klavijature je odsvirao Derek Sherinian, bivši klavijaturist svjetske supergrupe Dream Theater, koji je surađivao s imenima kao što su Alice Cooper, Billy Idol, Steve Lukather, Joe Bonamassa i Simon Phillips. Kako poželjeti bolju suradnju od toga?

Kada pogledaš svoje dosadašnje korake, što bi izdvojio kao najveću lekciju koju si naučio o glazbenoj industriji?

Vjerujem da su ljudi uvijek najveća lekcija. Doživiš neugodna razočaranja od osoba koje dugo poznaješ, ali i ugodna iznenađenja od ljudi koji su ti kratko u životu. Naravno, ne želim da ispadne kako samo upirem prstom u druge. I sam sam dio cijele te priče.

Koji su ti primarni planovi za budućnost – možemo li uskoro očekivati novi album, koncerte ili možda neki neočekivani zaokret u karijeri?

Trenutno je u potpunom fokusu izdavanje mog prvog albuma. Završavamo još dvije pjesme i planiramo napraviti remakeove nekih starih pjesama koje će se na albumu naći kao bonusi. Ako sve bude po planu, predat ćemo album u tisak krajem godine. U planu je i koncertna promocija koja će se, nadam se, održati u mom gradu – u Kraljevici. Još uvijek je rano da govorim o svim detaljima jer ništa nije u potpunosti definirano, ali radimo punom parom i vjerujemo da će se sve ostvariti unutar zacrtanog roka.

Sve riječke priče ČITAJTE NA OVOM LINKU!

FOTO: PRIVATNI ALBUM

Sve naše priče s portala čitajte na Samo dobre priče.

Čitajte i naše portale MOJE VIJESTI , NOVI PORTAL , ZANIMLJIVO te MAČKICU

PR agenciju Redakcija pratite i na Facebooku te Instagramu.